Budo

Budo (japan. 武 道, put rata, put ratne vještine) je naziv za sve borilačke vještine Japana, koje - za razliku od tradicionalnih buđucu borilačkih vještina - pored tehnika borbi sadržavaju i jedan "unutrasnji do", tj.. nauku ili filozofiju. Po jednom drugom izlaganju slova "bu" mogu značiti "zaustaviti oružje".

Dok je buđucu pojam za samu borilačku vještinu sa prioritetom efektivnosti prema protivniku, budo je djelovanje usmjereno na duhovnost vežbajućeg. Kao što u mnogim japanskim umjetnostima u budou je smisao više u djelovanju nego u rezultatu, ono je proces, čiji je rezultat otvoren i često sporedan. Budo i Bušido (put ratnika) imaju također značaj metode za ostvaranjem i vladanjem sebe.

Prvi sistemi budoa nastali su za vrijeme relativno mirne edo-periode (1600-1868), kada samuraji nisu morali voditi mnoge ratove, te su mogli da se posvete vježbanjem borilačkih vještina.

Anegdota

Kada je čuveni ratnik Cukara Bokuden ostario, pozvao je svoja tri sina da ih ispita, koji bi ga od njih troje naslijedio. Stavio je nad vratima klupicu, tako da bi pala kad bi neko dohvatio vrata.
Najstariji sin je prvi naišo, dohvatio gore, uzeo klupicu i stavio na njeno mjesto.
Drugi sin je otvorio vrata, video klupicu da pada, uhvatio je i stavio isto na njeno mjesto.
Treći sin je požurio kroz vrata, klupica je pala, ali je on brzo izvadio mač i razdijelio klupicu prije nego je pala na pod. Kad se zadovoljno nasmijao, otac mu reče:
"Ti si nesreća za vještinu budoa i sramota za cijelu porodicu. Stav je bio važniji od tehnike. Napusti moju kuću i vrati se tek, kada to budeš razumeo."
Drugom sinu reče:
"Ti moraš još da vezbas, dok razviješ duh koji će moći tebe i druge da čuva od nesreće."
Najstarijem sinu reče:
"Sada mogu u miru da idem, jer ti si razumeo, šta je u borilačkim vještinama od važnosti."